Kada prvi put sjednete za stol u Hrvatskoj, netko će vam ponuditi čašu domaće rakije i reći: “Polako. Nema žurbe.” I već u toj jednoj rečenici sažeta je cijela filozofija domaće kuhinje – jede se sporo, srcem i u dobrom društvu.
Ovdje se za stol ne sjeda da bi se samo jelo. Sjeda se da se ostane, da se pita kako si, da se sjeti pokojne none i da se polemizira oko toga je li bolja blitva ili raštika. Hrana je kulturni sloj koji spaja sve ostale jednako važne segmente. I što je najvažnije: sve ima okus nečega. Djetinjstva, izleta, bakine kuhinje, ljetne večere nakon plaže, sjećanja nakon izlaska.
Možda ste došli zbog pogleda na Jadran, ali ostat ćete zbog gregade u konobi bez jelovnika, zbog tanjura fažola koji su se kuhali četiri sata i zbog domaćeg prošeka koji vam je netko natočio “samo da probate”. Hrvatska nije velika zemlja, ali njeni okusi skaču s kontinenta na more brže nego vi između predjela i glavnog jela. I pritom stvaraju sinergiju kojoj ćete se u jednom trenutku samo prepustiti.
Dok se autentične kuhinje s ponosom čuvaju, Hrvatska je ozbiljna gastro destinacija koja doživljava tihi gastro boom – uzlet nove generacije chefova, entuzijasta i festivala koji redefiniraju što znači “jesti dobro” na ovim prostorima. Restorani s Michelinovim zvjezdicama sve su prisutniji, OPG-ovi postaju epicentri lokalne scene, a gastronomski turizam sve važniji segment cjelogodišnje ponude.
Što se kuha?
Hrvatska kuhinja se više ne skriva. Ne pokušava biti ni francuska, ni talijanska, ni “fancy verzija stare kuhinje”, ni priskočiti zapadnim trendovima svim silama. Možda se čini da su se tek zadnjih nekoliko godina prestale skrivati tripice, usoljena mesa, raštika i krvavice. I to se može činiti točnim, ali ono što je najbitnije je da umjesto da ih se zamijeni nečim “modernim”, dobili su novi kontekst.
Sezonsko, lokalno, održivo
Sve više restorana radi direktno s malim proizvođačima. Tako ćete dobiti janjetinu koju je donio susjed iz sela, a salata će se ubrati pola sata prije nego sjednete. Ako je nestalo blitve – jednostavno, taj dan je nema u ponudi. Ljudi žele znati odakle je ono što jedu, kako se tretiralo, je li zaista domaće kao što je deklarirano – i restorani koji to nude, iznimno su popularni i uspješni.
Povratak korijenima
U skladu s lokalnim i održivim, dolazi i tradicionalno, ali ovaj put s malim pomakom. Tradicija se promišlja i rekreira pa tako ako naručite juhu od korjenastog povrća s dimljenim šljivama i crnim češnjakom, dobit ćete samo novu interpretaciju nečeg što vam je baka davala kad ste bili bolesni. I to je, zapravo, srž trenda: uzeti staro, sačuvati srce jela, ali ga podići na novi nivo.
Fine dining
Lokalno i tradicionalno neće se pronaći samo u manjim konobama i obiteljskim ugostiteljstvo, ono je sastavni dio i visoke gastronomije koja sve više postaje opuštenija, prirodnija i ležernija, ali nikad ozbiljnija što se tiče kuhanja, kombiniranja, prezentacije i cjelokupne usluge. Iskustvo je sofisticirano, ali nepretenciozno. Jelovnik se mijenja sezonski, vino se sljubljuje lokalno, a atmosfera je topla.
Hrana s ulice
U Hrvatskoj, street food dugo nije imao zvučno ime – zvali smo to “sendvič iz pekare”, “kobasa na rivi” ili “langoš na kirvaju”. Bio je to brzi obrok, često rezerviran za izlazak iz kina ili jutro poslije izlaska. No, vremena su se promijenila, a street food u svojoj popularnosti ne pada s trona ni u Hrvatskoj.
Ljudi žele jesti kvalitetno, ali bez formalnosti i zato se i u Hrvatskoj mogu pronaći visokokvalitetna mjesta gdje se zalogaji jedu iz ruke ili iz kartonskih kutijica. To je burek s mesom i jogurt iz boce, ali i bao punjen podolskim pulled beefom. To je fritula, ali s karameliziranom narančom i dimljenom solju. To je sendvič koji miriše na dim, fermentaciju, i često – na nešto što još nismo stigli imenovati, ali znamo da je dobro. Demokratično, bez rezervacija i pravila odijevanja.
Okusi Hrvatsku
Hrvatska gastronomija više nije tajna, ali još uvijek zna biti iznenađenje. Nije destinacija u kojoj te kulinarska scena obori s nogu u prvih pet minuta. Ovdje sve ide polako, u slojevima – baš kao dobar brudet. Prvo te osvoji pogledom, zatim mirisom, pa tek onda, kad se opustiš, dobiju te okusi koji ostaju dugo nakon što put završi. Pa tražiš još.
Od konoba gdje vam baka donosi tanjur bez menija, do festivala na kojima mladi chef objašnjava fermentaciju tartufa uz čašu plavca – Hrvatska nudi autentičnost u svim oblicima. Bilo da si gurman visokog znanja i iskustva, slučajni putnik ili netko tko traži malo više od običnog ručka.
Ako te zanima što točno znači kušati Hrvatsku po regijama, pogledaj i naše tekstove o najpoznatijim tradicionalnim jelima i mjestima Dalmacije, specijalitetima kontinentalne Hrvatske i autohtonim hrvatskim vinima – jer svaki tanjur ovdje ima svoju priču, a svaka regija svoj potpis.
Hrana je ovdje jezik, pozivnica i sjećanje.
A najbolji način da upoznaš Hrvatsku?
Okusi je.